Kako steći autoritet nad detetom?

Pitanje sa kojim se u savremenom dobu veoma često susreću roditelji, kao i oni koji rade sa decom, jeste kako steći (i zadržati) zdravi autoritet nad detetom. 

Odnos prema autoritetu se izgrađuje u primarnoj porodici, a kasnije dete stečeni model prenosi na vaspitača, učitelja i ostale  nadređene figure. Problem u današnjem vaspitanju leži u tome što veliki procenat roditelja teži da odgaja svoju decu na ,,savremeni’’ način, postavljajući se ravnopravno prema njima, pokušavajući da im budu poput najboljih prijatelja. Formirajući tzv. horizontalni odnos, na ovaj način roditelji deci ne pokazuju kako da budu zdravo podređena, i takva deca ne nauče kako da funkcionišu u vertikalnom odnosu, gde se moraju poštovati nečija pravila i zahtevi.

Za početak bi bilo korisno da razjasnimo šta jeste a šta nije roditeljski autoritet. Autoritet nije strogost, strahopoštovanje, pokorno slušanje – ne želite da odgojite poslušno, već kooperativno dete. Roditeljski autoritet je kombinacija detetovog poštovanja i poverenja u vas, i podrazumeva

neophodno postavljanje granica. Dete mora da shvati da ste vi njegov roditelj koji je odgovoran za njega i koji ima kontrolu nad mnogim aspektima njegovog života. Autoritet je proces, stiče se i postepeno razvija od prvog dana.

Iako ne postoji jedinstvena formula za vaspitavanje deteta i iako znamo da je svako dete individua za sebe sa svojim unikatnim sklopom karaktera, temperamenta i osobina ličnosti, evo nekoliko saveta koji vam mogu pomoći u uspostavljanju zdravog autoriteta, bilo da ste roditelj ili radite sa decom:

  • Slušanje – slušajte dete i uvažavajte njegovo mišljenje, ideje i predloge. Tako što ga pažljivo slušate dok priča o nečemu što mu je važno, dajete mu pozitivnu pažnju i osećaj vrednosti.
  • Uvažavanje osećanja – uvažite sve emocije koje dete oseća i pomozite mu da ih imenuje i poveže sa svojim ponašanjem. Naučite ga zatim kako da izlazi na kraj sa svojim emocijama na socijalno prihvatljiv način. Takođe, kada  odlučujete o nečemu što se tiče i njega, zapamtite da se vi ti koji donosite odluku, ali takođe ga pitajte kako se ono oseća povodom toga.
  • Utvrđivanje pravila – imajte jasna pravila i pobrinite se da ih dete čuje na vreme, ali mu objasnite zašto ona postoje i zašto je važno da ih poštuje. Veće su šanse da dete ispoštuje pravila ako razume bezbednosne, zdravstvene, moralne i socijalne razloge iza vaših motiva. 
  • Obrazloženje – obrazložite svaki svoj zahtev ili kaznu. Kada objasnite detetu razlog vaše kazne, sprečavate da ono to doživi kao nepravdu i stičete poštovanje.
  • Doslednost – budite dosledni kako u negativnim, tako i u pozitivnim konsekvencama na koje ste upozorili dete ukoliko nešto (ne) uradi. Ne obećavajte ono što ne možete da ispunite, pokažite detetu da govorite ono što mislite i tako ćete steći njegovo poštovanje i sigurnost jer niste nepredvidivi.
  • Pohvala – tako što ćete pohvaliti dete za nešto dobro što je uradilo, pokazujete da vidite njegov rad, da cenite trud ili postignut rezultat. Tako podstičete njegovo samopouzdanje i pokazujete mu da pored toga što umete da budete kritikujući, umete da budete i podržavajući.

Na kraju, zapamtite da odgajanje deteta koje je odgovorno, srećno i kooperativno podrazumeva podršku i negovanje. Moraju da postoje jasne granice i posledice za negativno ponašanje, ali i velika ljubav i sigurno utočište gde će sve to naučiti pre nego što zakorači u život koji ga čeka.

                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                       Lara Marin, apsolvent psihologije