Od malih nogu, muzika nas pokreće u pravcu srećnih, ili pak melanholičnih, mada ipak prijatnih misli, izaziva jezu i osmeh, daruje nam svoju lepotu i priliku da sami doprinesemo, svojim darovima. I mada nema svako od nas bogomdani talenat za ritam ili pevanje, svako od nas ga može steći i usavršiti vežbanjem i učenjem. No, može se postaviti pitanje zašto se uopšte posvetiti razvoju muzičkog i pevačkog talenta? Evo nekoliko odgovora koji će rasterati svaku nedoumicu:

Muzika i pevanje predstavljaju potencijalni kanal komunikacije kojim se mogu izraziti misli i osećanja na kreativan i rasterećujuć način. Pored toga, uz pomoć stručnog predavača, moguće je ovladati svojim glasovnim mogućnostima na pravilan način, fokusiranjem na sopstvene snage i napornim radom na slabostima. Posledično, ovo dovodi do porasta samopouzdanja, spoznaje sebe i svojih mogućnosti i interesovanja i ostvarenja sopstvenog glasovnog potencijala, te širenja svoje komfort zone i prevazilaženja straha od javnog nastupa. Časovi pevanja, naročito u grupi, takođe razvijaju i socijalne sposobnosti, jer polaznici uče da rade u timu, da slušaju i poštuju jedni druge i predavača, što takođe, zahteva disciplinu i strpljenje. Sve ovo je sastavni deo školskog ili pak, poslovnog života i predstavlja dobru osnovu za razvoj akademskih sposobnosti, poput matematičkih kompetencija (koje su usko povezane sa muzičkim) i sposobnosti učenja, naročito stranih jezika koji se najčešće i uče kroz melodiju i ritam. Veoma značajan doprinos uočavamo, upravo, u razvoju jezičkih sposobnosti, kao što su porast vokabulara, dikcija, izgovor i sigurnost u govoru. To nas vodi i do uticaja ovakvog usavršavanja na razvoj samih moždanih struktura – pevanje zahteva izlaženje na kraj sa veoma izazovnim zadacima, poput pamćenja reči i znaka za početak izvedbe, koncentracije na disanje, ritam, sam glas. No, ne treba zaboraviti i značaj pevanja kao zabavne aktivnosti koja, pre svega, pospešuje maštu i kreativnost.

Sve ove doprinose, kojima Muzička grupa u LekArt edukativnom centru teži, neophodno je uzeti u obzir, pri radu sa ljudima, naročito u radu sa decom. No, takođe je važno kreirati jedinstven, individualizovan pristup polaznicima, što podrazumeva razumevanje, otkrivanje i poštovanje njihovih interesovanja, motivacija, želja. Na različitim uzrastima javljaju se različite aspiracije i ambicije, ali je deci uopšteno veoma važno da budu prihvaćena, bez osuđivanja. Isto tako, deca odlično reaguju na humor i igrice koje se prožimaju kroz vežbe upevavanja, disanja, oslobađanja glasa i uspravnog držanja, kao i pohvalu, naročito odrasle osobe. Pokazivanje svog umeća pred drugim članovima grupe može biti stresna situacija za svakog, te je neophodno pružiti podršku polazniku, uz osmeh i strpljenje. Stidljivost je veoma česta pojava kod dece, a posebno je značajna jer može onemogućiti dete da u potpunosti „pusti glas“ i može se preduprediti toplim rečima i pohvalama kada dete pokaže napredak, kao i davanjem prilike detetu da bolje upozna predavača. Polaznik može da se suoči sa brojnim psihološkim barijerama po pitanju svojih mogućnosti, što je svakako, neophodno otkloniti radom, napredovanjem i uverenjem da je u redu napraviti grešku, jer nam one mogu poslužiti kao osnova za dalji napredak. Osim toga, kod manje dece mogu da se jave poteškoće sa koncentracijom, strpljenjem ili disciplinom. Iskusan predavač imaće umeće da animira decu na adekvatan način, tako da zadrži pažnju deteta aktivnostima koja su detetu lično zanimljiva i igri bliska, a da ne ugrozi svoj autoritet.

Međutim, uprkos izazovima koji se neminovno javljaju u radu sa ljudima i decom, insistiranjem na otvorenosti i iskrenosti uz dozu drugarskog i pozitivnog potkrepljenja, moguće je ispuniti ciljeve koje su i predavač i polaznik zajedno, u skladu sa interesovanjima polaznika, zacrtali. Ispunjenje ovih predstavlja izuzetno nagrađujuć momenat, kako za polaznika, tako i za predavača. No, potrebno je dosta rada, truda i smeha kako bi se dostigao ovaj momenat, i zato ne gubimo više vremena. HAJMO DA PEVAMO.

 

Autorka: Sofija Milosavljević, studentkinja psihologije Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Beogradu uz pomoć predavača muzičke grupe u LekArt edukativnom centru, Jelene Marković